Sela i zaseoci lovranskoga kraja čine svako za sebe jedinstvenu kulturnu cjelinu dok s druge strane zajedno s Lovranom daju jednu živu sliku zajedništva kojemu
taj prostor etnografski i kulturooški pripada.
Zgrade su masivne jednokatnice s podrumom i ulaznim trijemom, građene u tipičnom istarsko-mediteranskom stilu.

Početkm 20. stoljeća, u vrijeme kada Lovran postaje turističko-liječilišni centar, sagrađena je Obalna šetnica
(Strandweg–Lungomare) koja
dužinom od 12 kilometara spaja Lovran s Voloskom.

Uz šetnicu, oko stare gradske jezgre i uz cestu prema Opatiji nastaju u spomenutom razdoblju brojne historicističke i secesijske rezidencijalne vile i ljetnikovci. Među njima svojom se ljepotom izdvajaju tri vile bečkog arhitekta Carla Seidla, Villa Santa Maria, sagrađena 1895., Villa Frappart (izvorno Villa san Michele) iz 1904. godine i Villa Magnolia (izvorno Villa San Niccolo), sagrađena 1906. godine.

U skladu sa tadašnjim europskim turističkim standardima početkom 20. stoljeća u Lovranu je izgrađeno nekoliko hotelskih objekata.

Najstariji među njima današnji je Hotel Meridional
(izvorno Hotel-pension Beause-jour), sagrađen 1907. godine, zatim slijedi Grand hotel Lovrana, čija je izgradnja dovršena 1909. godine, a danas u funkciji Kliničko ortopedske bolnice, i posljednji među njima današnji Hotel Bristol
(izvorno Hotel Excelsior), sagrađen 1912. godine.
Svojom reprezentativnošću,
smještajem i turističkom ponudom ovi hoteli su u vrijeme svoga nastanka zadovoljavali sve kriterije visoke turističke ponude.

Na početku 21. stoljeća lovranska općina radi na revitalizaciji svoje bogate turističke ponude koja ujedno treba predstavljati bazu za gospodarski uspon ovoga kraja uz primjenu ekoloških standarda.

Bogata povijesna i kulturna baština, očuvana priroda i bogata vegetacija te stogodišnja turistička tradicija i izgrađena infrastruktura
predstavljaju dobar temelj za stabilan i postojan uzlet turizma.